USKRS

Činjenice govore

Iv 20,1-9

Vjera u uskrsnuće ne počiva na nekom materijalnom dokazu. Tek činjenica da se događa stanovit prekid uobičajenog reda povod je za početak vjere kod onoga koji je ispunjen ljubavlju. Evanđelist najprije naglašava činjenicu praznog groba. Marija Magdalena nalazi prazninu i nesposobna je da na temelju te činjenice povjeruje. Marija je došla dok je još bio mrak (a ne o izlasku sunca, kako piše Marko). Za Ivana je ovaj detalj simboličan. Marija će priznati Petru da ne zna gdje je Isusovo tijelo, "kamo su ga stavili". U četvrtom evanđelju ta spoznaja se tiče otkrivanja događaja u svjetlu vjere. Marija Magdalena je još uvijek na istom stupnju spoznaje kao i Lazarova sestra koja je požurila na grob svoga brata. Budući daje, poput Lazarove sestre, očekivala preobrazbu pravednika u stanje vječnog života, ali o svršetku vremena i to na neki zajednički način, ona krivo pomišlja: "Uzeše ga!", a ne: "Uskrsnuo je!" Praznina groba Mariju zbunjuje jer to nije očekivala. Događaji je se tiču, ali je ne dovode k vjeri. Ona je pozvana da od vidjeti prijeđe na vjerovati, kao što je to bilo kod drugog učenika. Ovo su posebni biblijski izrazi, a osobito u četvrtom evanđelju. Izraz vidjeti ima i svoje redovito materijalno značenje i jednako značenju gledanja u viđenju. "Čovjek me ne može vidjeti i ostati na životu" (Pnz 33,20). "Moje su oče vidjele Kralja slave!" (Iz 6,5)." Boga nikada nitko nije vidio!" (Iv 1,18). "Ono što smo vidjeli svojim očima, što smo svojim rukama opipali..." (1 Iv 1,1-3). "Vidješe slavu njegovu i povjerovaše u njega!" (Iv 2,11). A kad je Isus doznao da je Lazar umro izjavljuje svojim učenicima: "Radujem se zbog vas što nisam bio tamo, da povjerujete!" (Iv 11,15). Vidjeti znak ne znači i vjerovati, ali omogućuje početak vjere. Sveti će Ivan izvijestiti: "On vidje i povjerova!" ili na drugom mjestu: "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju." (Iv 20,29). Dakle, ako vjera i ima svoje polazište u vidljivim znakovima, ona je ipak prianjanje uz nevidljivo. Za ovog je učenika od praznog groba ipak značajniji raspored platna u grobu. U dva navrata spominje povoje koji leže, a posebno ističe ubrus s glave Isusove savijen na jednome mjestu. Ti su podaci znak novog poretka i zato su ovom učeniku početak vjere. Dok evanđelist ovdje govori tako detaljno o povojima i ubrusu u odnosu na Isusa, ne možemo smetnuti s uma ono što je opisivao kad je izvijestio o Lazaru. Lazar izlazi iz groba, ali su mu povoji bili oko njega kao i prije pokopa, budući da on tada ponovno ulazi u svijet smrtnog života. Isus je naprotiv konačno prešao u svijet vječnoga života i više ga ništa ne drži vezanim. Ovaj je učenik odmah krenuo na put vjere u Uskrsnuloga. To se potvrđuje suprotnostima u odnosu na Petra. On je nazvan "učenikom koga je Isus ljubio". U trci prema grobu on pretječe Petra, a potom ga je pretekao i u hodu vjere. Petar i ovaj učenik često su skupa: na Posljednjoj večeri, u kući velikog svećenika. Svaki puta ovaj drugi pretječe prvog. Nikad to nije radi nekog nametanja. Ovo isticanje želi pokazati da, bez obzira kakve odgovornosti ima pojedinac, samo ljubav vodi do vjere u Isusa vječno živog. I posljednje poglavlje Ivanova evanđelja to potvrđuje. Učenik koga je Isus ljubio prvi će prepoznati uskrsnulog Gospodina, a Petra će Isus pozvati na ljubav prije nego što mu povjeri brigu za stado. Na stanovit način evanđelist u tom drugom učeniku ističe istinitog vjernika: "ljubljeni učenik" je onaj koji bez oklijevanja slijedi Isusa i prepoznaje ga jer ga ljubi. Fra Zvjezdan Linić

Pogled vjere Gospodine, Ti si vjeru svoje Crkve oslobodio od zamke 'viđenje' i gledanja uskrsnuća. Učenici koji su te tražili u jutro trećeg dana vidješe samo znakove smrti: Grob, mjesto na kojem si položen, ubrus, povoje... Riječ tvoja, što bijaše pohranjena u njihova srca, tada im podari svjetlo vjere. I povjerovahu. Dao si im tada, Gospodine, razumjeti da sigurnosti vjere ne predhodi znak nego riječ u srce pohranjena. Ne daješ im znak nego tražiš da sami budu znak, vidljivi znak tvoga uskrsnuća. Probudi i u nama, Gospodine, zapretano sjeme riječi tvoje. Nek riječ tvoja rasvijetli gledanje naše da umijemo prepoznati blizinu tvoju i biti znak života tvoga. Amen. Živo vrelo 3/2007 USKRSNU Isuse, kamen je odvaljen, Ništa više ne pritišće mjesto gdje su te pokopali, Uzalud su ga pečatili ljudi; uzalud su postavljali straže. Nitko nije mogao zaustaviti božansku snagu uskrsnuća. Nikla je neuništiva klica novoga života i probila najtvrđu koru ove zemlje. Život se rodio. To je nov, jedinstven, neuništiv, vječni život! Sjeme bačeno u zemlju umrlo je da bi donijelo stostruki rod, Grob je ostao prazan. Grob nije mogao zadržati Začetnika života." Ti si, Isuse, prošao iskustvo umiranja i smrti, ali je i smrt dočekala jedinstveno iskustvo: da ne može zadržati u svome krilu onoga koji je život svoj darovao iz ljubavi. Moći će apostoli i žene i potom naraštaji kršćana kroz stoljeća vidjeti tek mjesto gdje su te položili. Međutim, živoga se ne može naći na mjestu gdje se sahranilo mrtvoga. Petar i Ivan trče prema grobu. Začudila ih je obavijest koju su im donijele žene. Bilo je to nezamislivo. A ipak žene nisu maštale. Govorile su rječnikom ljubavi i istine. Požurili su se Petar i Ivan. Ivan je trčao brže. On je ljubljeni učenik. Petar je ušao prvi u grob, Žurilo mu se. Htio se uvjeriti da se žene nisu prevarile. Htio je vidjeti prazan grob. To je polazište vjere. Ljubljeni učenik svjedoči: "Vidje i povjerova!" Nije vidio tebe, Isuse, ali je vidio prazan grob i uredno složena platna u koja si bio umotan i na posebnom mjestu ono kojim ti je bila povezana glava, To mu je bilo dosta! Ti si živ! Nisu ostali na grobu. Vratili su se i čekali. Čekali su tebe, Isuse! Čekali su neki znak; znak tvoje prisutnosti, tvoga novog života, znak uskrsnuća. Isuse, radujemo se tvome uskrsnuću. To nam je sve na svijetu. To je pobjeda ljubavi to je osmišljenje svake. patnje. To je temelj nade. Pobijedio si, Isuse! Ali ne čovjeka, ne ljudsko biće, pa ma kako ono bilo podlo i slabo. Ljudima si ponudio spasenje. Nisi htio poraziti ni Judu, ni Pilata, ni Heroda, ni Kajfu. Nisi htio farizejima i glavarima svećeničkim dookazati da su imali krivo. Sve to tebi nije bilo važno. Ti si pobijedio ljubavlju. To je pobjeda nad mržnjom, pobjeda nad grijehom, nad ljudskom zloćom, pobjeda nad đavlom. To je jedinstvena pobjedao Apostole šalješ u svijet. Želiš da nose Radosnu vijest uskrsnuća, Želiš da svi ljudi shvate da si uskrsnuo za sve. Nikoga ne isključuješ. To je spasiteljski događaj za čitavo čovječanstvo. I nas šalješ, Želiš da nosimo tvoj uskrsni mir svim ljudima! Želiš da ne klonemo pod teretom nemilih događaja i ratnih godina. I u nama želiš uskrsnuti. I po nama želiš uskrsnuti. Grobovi očaja i beznađa moraju ostati prazni! Fra Zvjezdan Linić