GORSKI KOTAR I SKIJANJE NEDOSTATAK SNIJEGA I ULAGANJA
Sva skijališta osim Petehovca miruju
Legendarna Čelimbaša nema dovoljno snijega, a i kad ga ima troškovi održavanja vrlo su veliki. Primjerice, za funkcioniranje vučnice svake godine, bilo ili ne bilo snijega, treba osigurati oko 315.000 kuna
MRKOPALJ » Teče još jedna zima u kojoj goranska skijališta uglavnom – ne rade. Izuzetak je povremeno Petehovac gdje, zahvaljujući ogromnom trudu zakupca Srećka Oreškovića, čim padne malo snijega staza od 400 metara zaživi. Ostala skijališta miruju. Ona u Begovom Razdolju i Tršću su zatvorena, a legendarna mrkopaljska Čelimbaša jednostavno nema dovoljno snijega. Daleko su one godine kad su snježne oborine bile obilne, a vrijeme stabilno pa se moglo skijati od prosinca do ožujka, čak i dulje. Klimatske promjene posljednjih su godina bitno smanjile mogućnost skijanja, a uz sve to vlasnicima skijališta na ruku ne idu ni brojni zakoni koji traže golema ulaganja u koja se mora ići bez obzira hoće li snijega biti ili ne. O kakvim i kolikim opterećujućim troškovima je riječ govori Ivan Butković, direktor Komunalnog poduzeća Mrzle drage d.o.o. Mrkopalj koje vodi brigu o skijalištu Čelimbaša.
Golema ulaganja
– Svake godine naša je obaveza provesti atest koji omogućava dobivanje uporabne dozvola od strane resornog Ministarstva. Do sada je atest obuhvaćao samo vučnicu, a sada je obaveza imati atest i za baby lift. Ukupan trošak iznosi prema sadašnjim cijenama oko 40.000 kuna. Nadalje, da bismo dobili atest za vučnicu svake godine potrebno je obavezno podmazati sajlu za vuču i to adekvatnim uljem i posebnom tehnikom što iznosi 15.000 kuna, Uz to djelatnici Mrzlih draga moraju svake godine skidati i postavljati tanjuriće, podmazivati koluturice i ostale radove za što je potrebno određeno vrijeme i dvije kompetentne osobe. Prema dosadašnjem iskustvu potrebno je minimalno dva mjeseca posla na održavanju vučnice za što treba minimalno 80.000 kuna. Trebalo bi također zaposliti i stručni kadar što traži novih 60.000 kuna.
Jedna od bitnih stavki je uređenje staza tijekom ljeta, točnije njeno košenje što bi prema sadašnjim cijenama iznosilo 30.000 kuna. Svake godine potrebno je osigurati vučnicu kod osiguravajuće kuće što je minimalno 15.000 kuna, a kad k tome dodamo još osiguranje dva ratraka i baby lift dolazimo do ukupne svote od oko 30.000 kuna. Također, da bi oba ratraka radila potrebno je minimalno u njih svake godine uložiti 10.000 kuna i za njih osigurati minimalno 5.000 litara goriva što sveukupno iznosi 60.000 kuna. Temeljem navedenih stavki dolazimo do sveukupnog financijskog iznosa od 315.000 kuna koje je potrebno osigurati u općinskom proračunu za 2016. godinu. Osim toga potrebno je kompletirati potrebne znakove, zaštitne mreže sa plastičnim štapovima, osigurati minimalno dva kemijska WC, osigurati za potrebe HGSS-a adekvatnu prostoriju s obaveznom opremom te sanitetskim materijalom kao i mnogo drugih sitnih stvari. To je još minimalno dodatnih ulaganja od oko 100.000 kuna što ne mogu podnijeti niti velika i uhodana skijališta koja svake godine imaju određen prihod zahvaljujući umjetnom zasnježenju, a ne Mrzle drage kao malo općinsko trgovačko društvo i njen vlasnik Općina Mrkopalj.
Država mora pomoći
Dakle, sve skupa predstavlja ogromni financijski trošak kojeg Mrzle drage d.o.o. Mrkopalj ne mogu same iznijeti bez državne i regionalne pomoći. Stoga apeliramo na Državu i resorna Ministarstva da ukoliko im je stalo do toga da imamo 5-6 skijališta u Hrvatskoj na kojima bi trebali skijati svi oni koji nemaju financijskih mogućnosti odlaska na skijališta u Europi, predvide u državnom proračunu financijsku stavku za pripremu budućih zimskih sezona.
Osnovati Udrugu skijališta Hrvatske
Pozivamo i ostala skijališta u Hrvatskoj da podrže ideju o uključivanju države u naše projekte te da što prije organiziramo Udrugu skijališta Hrvatske gdje ćemo zajednički nastupiti sa svojim problemima kojih je svake godine sve više, poglavito onih koji su financijske prirode, zaključio je Butković. Iz njegovih je riječi više nego jasno da je organizacija ski sezone vrlo skup posao koji se, bar kad je riječ o nizu posljednjih godina, uopće ne isplati. Štoviše, golem se novac uloži za svega nekoliko – ponekad čak ni toliko – dana rada. (M.K.)
