POKLON MARIJI ŽALOSNOJ DAN KAD U MALO GORANSKO MJESTO HRLE BROJNI HODOČASNICI
Proštenje u Mrkoplju – najvažniji vjerski događaj
Samo proštenje započelo je trodnevnicom, klanjanjem i procesijom, a kulminiralo svečanim koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. Kristijan Zeba. Poslijepodne služila se i hodočasnička misa
Proštenje u Mrkoplju najvažniji je vjerski događaj u godini i životu Mrkoplja, dan kad u to malo goransko mjesto hrle hodočasnici pokloniti se Mariji Žalosnoj. Treća je to nedjelja u rujnu i već dva stoljeća izvor svetosti mnogima koji štuju Blaženu Djevicu Mariju.
Samo proštenje započelo je trodnevnicom, klanjanjem i procesijom, a kulminiralo svečanim koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. Kristijan Zeba. Poslijepodne se služila i hodočasnička misa za hodočasnike iz Bakarskog dekanata.
Sama Župa ustanovljena je 1771. godine.
Povijest
Prvotna crkva bila je posvećena sv. Filipu, no ona je porušena u ratu. Na zidinama crkve gradi se nova, zavjetna crkva BDM Žalosne. Nakon osnutka župe i izgradnje crkve sv. Filipa, mala kapelica Gospe Žalosne pomalo se zapušta. Ali, 1789. godine izbija pošast kuge i pomor stoke. Narod se poče utjecati Gospi za pomoć i zavjetovati da će izgraditi dostojniju kapelicu ako pošast kuge prestane.
Pošast je doista naglo prestala, pa je i nova kapelica sagrađena. Hodočasnici su počeli dolaziti u sve većem broju. Ta činjenica brojnih hodočasnika potiče župnika Josipa Paraca da preko senjsko-modruškog biskupa Mirka Ožegovića zamoli od Pape potpuni otprost. Papa Grgur XVI. godine 1843. podjeljuje Potpuni otprost od predvečerja u subotu do zalaska sunca u treću nedjelju rujna. Uvjet su ispovijed i pričest.
U svojoj uvodnoj riječi vlč. Zeba je poručio: »Došli smo se pokloniti, obratiti i preporučiti se našoj zajedničkoj nebeskoj Majci Mariji, Gospi Žalosnoj, neka nam bude neprestani zagovornik pred licem Oca nebeskog. Ova misa neka bude zahvala dragom Bogu za svu ljubav i dobrotu koju nam neprestano daje.«
Propovijed
U prepunoj mrkopaljskoj crkvi tijekom svoje homilije, a govoreći o Mariji, vlč. Zeba je istaknuo: »Kroz protekla tri dana razmišljali smo o Marijinoj vjeri, a onda i o našoj. Danas, na sam blagdan Gospe Žalosne, želimo se dotaknuti onog njoj najbližeg. Gospa Žalosna je u uskoj vezi s blagdanom Uzvišenja svetoga Križa, Kristovog križa kao znamena pobjede i života. Marija je suputnica i na neki način suotkupiteljica, ona je utjelovljenje crkve i uzor istinskog vjernika.«
Sedam žalosti Majke Marije označava puninu patnje, sedam je broj punine, savršenosti, i a u pučkoj se pobožnosti povezuje s pojedinim fazama iz Marijinog života – Šimunovo proročanstvo – »A i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca! ( Lk 2,35)«, bijeg u Egipat – »Uzmi dijete i majku njegovu pa bježi u Egipat. ( Mt 2, 14)«, Isus izgubljen u hramu – »A onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. (Lk 2, 45)«, Marija susreće Isusa na putu za Kalvariju – »Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga. (Iz 53, 7)«, Isus umire na križu – »Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo ! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19, 26-27)«, Marija prima Isusovo mrtvo tijelo – »Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.(Iz 53, 5)«, Isus položen u grobu – »Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. (Iv 19, 40)«.
Uzor čvrste vjere
Govoreći o Marijinim žalostima vlč. Zeba napominje: »Bog isto svoje vjernike ne stavlja u neki privilegirani položaj nego od nas traži žrtvu, napor, bol i istinu, a nakon te patnje i boli dolazi vječna radost. I zato je Marija uzor čvrste vjere. Ona je bila ponizna službenica Gospodnja koja je prihvatila ono što je Bog od nje tražio. I mi budimo radosni kršćani, oni koji se ne boje križa, već radosno njemu hrle.«
U svom dokumentu »Radost Evanđelja« Papa Franjo je upravo o tome rekao sljedeće: »Evanđelje u kojem blista slavni Kristov križ neprestano nas poziva na radost. Anđelov pozdrav Mariji glasi: Radujte se, Marijo«.
Kršćanin je čovjek radosti, nade, i kad nam je teško, i kada smo u boli, i kada nas zadesi teška tragedija, znamo da nakon toga dolazi vječna radost.
