ŽENSKI NOGOMET 15-GODIŠNJA DORA JAKOVAC VEĆ JE ODIGRALA PRVU UTAKMICU ZA SENIORKE
Mladoj nogometašici Dori smiješi se velika karijera
U juniorskoj ekipi ŽNK »Rijeka Jack Pot« Dora Jakovac trenutačno igra stopera i uživa u poziciji stožernog igrača obrane, ali je uspjela postići i tri gola u prvenstvu te još dva na jednom turniru
MRKOPALJ » Sjajne igre nogometaša »Rijeke« goranski ljubitelji nogometa ovog ljeta pojačano prate i zbog činjenice što ova sve bolja i veća »Rijeka« u svojim redovima ima i dva Gorana – kapetana Daria Kneževića i vratara Ivana Mancea. No, na prvoligaškoj sceni – istina ne muškoj, već ženskoj, uskoro bi im se mogla pridružiti i jedna Goranka. Riječ je o simpatičnoj petnaestogodišnjoj Mrkopaljki Dori Jakovac koja je cijelu prošlu sezonu uspješno odigrala za juniorski sastav riječkog prvoligaša »Jack Pot«, a pri samom kraju sezone odigrala je i jednu prijateljsku utakmicu za seniorski sastav riječkih nogometašica.
Ujak krivac
U juniorskoj ekipi koja je prošle godine osvojila treće mjesto, a ove će godine napasti prvo, Dora trenutačno igra stopera i uživa u poziciji stožernog igrača obrane, ali je uspjela postići i tri gola u prvenstvu te još dva na jednom turniru. No, to nije ništa čudno jer je i počela kao napadačica. Štoviše, jedne je godine na malonogometnom turniru u Mrkoplju u konkurenciji muškaraca bila najbolji strijelac!
No, otkud uopće Dora u nogometu? Kriv je, kaže, njen ujak Dragan Polić koji se od malih nogu s njom najviše igrao nogometnom loptom pa je tada majušna Dora postojala ne samo sve spretnija, već joj se nogomet sve više i sviđao kao igra.
– U trećem razredu osnovne škole javila sam se u NK »Mrkopalj« i pitala mogu li s njima igrati i trenirati. Najprije su me svi malo čudno gledali, ali kad su vidjeli da mislim ozbiljno pristali su i tako sam počela trenirati, a kako sam bila dobra uskoro sam ušla i u ekipu. Ma, jedno pola godine su me i »švercali« jer su htjeli da igram, a ja još nisam imala ni registraciju, ni dovoljno godina. Prvi gol u životu zabila sam ekipi Grpci i sjećam se da sam lobovala golmana. Za kadete Mrkoplja odigrala sam četiri sezone na raznim pozicijama, od lijevog bočnog do veznog i napadača i postigla sam desetak golova. Zabila bih ja i više, ali smo bili slabi u odnosu na druge pa smo se najčešće morali braniti.
Iz Mrkoplja je dora krenula put Rijeke jer su za njene igre i golgeterske sposobnosti čuli ljudi koji vode taj riječki ženski prvoligaški klub te jednom prigodom došli u Bašku gdje je »Mrkopalj« igrao. Nakon što su vidjeli kako igra u konkurenciji dječaka pozvali su je da kao članica njihove juniorske ekipe nastupi na jednom turniru u Riminiju. Dora je prihvatila i u prvoj utakmici za »Jack Pot« postigla tri gola! Naravno, od tog je trenutka postala dio te ekipe i cijelu je sezone iz Mrkoplja u Rijeku putovala na treninge i utakmice. No, ubuduće će biti drugačije...
Odmah hat trick
– Upisala sam prvi razred Medicinske škole u Rijeci, a školu u Rijeci odabrala sam jer želim nastaviti trenirati i igrati. Boravit ću u Domu na Podmurvicama, a trenirati na Podmurvicama, Rujevici i Krimeji. Želja mi je što prije zaigrati za seniorke i u nogometu napraviti što više, govori Dora ne zaboravljajući zahvaliti se svojim dosadašnjim terenerima, a to su bili Endi Čop, Ivan Mijolović i Robert Krznarić. No, Dora ima punu potporu cijele svoje obitelji. Tata Arsen, uvijek znan po dobrom raspoloženju, naglašava kako je za Dorinu sportsku stranu »kriva« ženina strana obitelji jer su Polići uvijek bili dobri nogometaši i to kroz nekoliko generacija.
– A na mene je jer voli društvo i odmah nađe ekipu. Kad je kao mala curica počela govoriti kako bi trenirala nogomet mi se nismo puno čudili i ništa joj nismo zabranjivali jer smo vidjeli da to ona jako voli. Stalno smo bili uz nju, a kad je počela igrati za »Jack Pot« pretvorili smo se u logistiku jer je vozimo na svaki trening i utakmicu, a pomaže nam i ujo koji je za sve kriv i kojeg zovemo menadžer, govori Arsen, a mama Mihaela tek je na nagovor Dore priznala da je ona najveći krivac za odlazak u Rijeku.
Igra i sestra
– Iz »Jack Pota« su je pozvali na turnir u Italiju i nju je bilo malo strah pa nam je počela govoriti kako ne ide jer nikoga ne pozna, jer ne zna hoće li biti dobra i slično. Ja sam je nakon podosta uvjeravanja uspjela nagovoriti da se ne treba bojati i da ćemo mi, ako joj baš ne bude dobro i ako joj se ništa ne bude sviđalo, sjesti u auto i doći po nju. Tako sam je nagovorila, a kad je krenula sve je bilo super na tom turniru, kao i kasnije, govori mama Mihaela ističući kako se ženska nogometna linija u obitelji nastavlja. Naime, Dorina mlađa sestra, jedanaestogodišnja Linda već trenira u NK »Mrkoplju«. Istina, još nije dio ekipe jer je premlada, ali ide na trening i popriličan je potencijal jer je za curicu koja tek kreće u peti razred vrlo snažna (na tatu je) pa bi itekako dobro mogla igrati među vršnjacima od kojih je najčešće za glavu viša.
U Mrkoplju »ima nešto«
Zahvaljujući Dori, ali i njenim prijateljicama Leoni Popović i Karli Starčević koje su nekoliko sezona igrale za kadete Mrkoplja, nogomet je kod mrkopaljskih djevojčica sve popularniji sport pa su i sada na treningu s dječacima uz Lindu još dvije curice, a vrijedan pažnje je i podatak da za žensku ekipu zagrebačkog »Dinama« igra Mrkopaljka Matea Crnković. Dakle, nije ovaj kraj bogat samo sjajnim biatloncima (Jakov Fak, Dino Butković...) već i odličnim nogometašicama.
Jedva dobila ispisnicu
Znam da sam bila dobra jer su mi kad sam prelazila u »Jack Pot« jedva dali ispisnicu. Htjeli su da još igram za njih, a ja to više nisam mogla jer sam dva-tri puta tjedno išla na treninge u Rijeku i igrala vikendima za »Jack Pot«. Bilo mi je jako lijepo s dečkima, a na zadnjoj utakmkci potiv »Risnjaka« sam zabila i oproštajni gol, priča Dora.
