MEDALJA NA MEDALJU SUNGERČANIN DINO BUTKOVIĆ SJAJNIM USPJESIMA U BIATLONU ISPUNIO GORANE PONOSOM
Mrkopalj – dom prvaka
Dino je dokaz kako se uz malu ili nikakvu pomoć i velik trud mogu odgajati šampioni, no za buduće rezultate treba omogućiti što kvalitetnije uvjete, logistiku i potrebna sredstva kako bi se mogao dalje razvijati i pronositi ime Hrvatske
O uspjehu Dine Butkovića i njegovom sjajnom rezultatu na Svjetskom juniorskom prvenstvu u biatlonu u austrijskom Obertilliachu, gdje je osvojio srebrnu medalju u pojedinačnoj utrci na 15 kilometara, vjerojatno sve već znamo. Svi iznenađeni njegovim uspjehom osim onih najbližih – trenera i obitelji, onih najvažnijih koji su podmetnuli leđa i zajedno trenirali u skoro pa nemogućim uvjetima. Jer opći zaključak je bio da je nakon Jakova Faka Hrvatska izgubila bilo kakve šanse u tom sportu, mišljenja su se podvojila i dok su neki Faku zamjerali, drugi ga podržavali i cijela priča hrvatskog biatlona odlazi negdje na marginu. A onda ponovno, kao bura s Bitoraja, nova vijest o novoj medalji i ponovno biatlon na naslovnice svih hrvatskih novina. Sreća, zadovoljstvo, ponos… ima li neki drugi osjećaj koji je tada prošao ovom našom zemljom? Prkos? Ima nas još i ponovno Mrkopaljac, odnosno Sungerčanin, i povratak na početak.
Naporan rad
Kako uz malu ili nikakvu pomoć možemo odgajati šampione. Dino sve to vrijeme trenira s neznatnim sredstvima uz pomoć male općine od koje je dobio sportsku stipendiju i, kako kaže, uvijek nailazi na razumijevanje na čemu je zahvalan, no to je ipak nedovoljno da se može razvijati i doći do svog maksimuma. Njegov trener Dragan Naglić u nedavnom novinskom članku izjavljuje: »…ova medalja ima tri dijela. Jedan je, onaj najvažniji, osvojio Dino, a za ostala dva zaslužni smo mi koji smo bili s njim u Obertilliachu te Georgi Fortunov. No, moram reći i to da je odličan nastup u Austriji bio samo vrhunac gotovo jednogodišnjeg rada i treniranja. Medalja je osvojena pod Alpama, ali je iskovana na bezbrojnim treninzima u najrazličitijim dijelovima Gorskog kotara. Rijetko tko bi radio u uvjetima u kojima smo mi radili. Treninzi nisu, kako to mnogi misle, samo trčkaranje i skupljanje snage. Da bi se došlo do kondicije potrebne za napore pri utrkama s najboljima potrebno je detaljno isplanirati svaki trening, dobro procijeniti što i kada raditi te, iznad svega, imati jasan cilj ispred sebe i tempirati formu za pojedino natjecanje. Sve smo to mi učinili, ali u znatno težim uvjetima no što ih je, primjerice, nekoliko godina ranije imao Jakov Fak koji je radio sa slovenskom reprezentacijom. Mi smo radili sami, često bez ikakve pomoći i uz puno improvizacije. No, vjerovali smo u uspjeh. Plan nam je bio da Dino bude među prvih 15-20, a osobno sam vjerovao u medalju, čak i zlatnu. Dvije-tri noći prije utrke sanjao sam da je Dino pucao bez greške i osvojio zlato... Zamalo se san ostvario.«
Bolji uvjeti
Snovi se ipak ostvaruju pa je za vjerovati da će ovoga puta i gospodin Mateša i HOO stati uz mladog biatlonca, koji već kao junior nosi medalju jer ako je suditi njegovim riječima, »ovo je hrvatski uspjeh, s hrvatskim stručnjacima, i dokaz da naš sustav funkcionira«. Dino, uz vrhunskog trenera kojeg već ima, možda dobije i svu onu logistiku i novčana sredstva koja su mu potrebna kako bi se mogao dalje razvijati i pronositi ime Hrvatske.
Pred Dinu i njegovog trenera Naglića dolazi još puno izazova. Prvi sljedeći zadatak je napraviti rezultat koji će značiti kvalifikacije za utrke Svjetskog kupa sljedeće godine, no treba biti oprezan, kaže Naglić i dodaje »ne treba mu stavljati preveliki teret na leđa, pogotovo ne u seniorskoj konkurenciji. Dino je mlad, izuzetno nadaren, hrabar i psihički jak i sve što mu treba je omogućiti što kvalitetnije uvjete, podići ekipu koja ga organizacijski prati na još višu razinu i ako se sve to ostvari, sigurno će biti još uspjeha.
I završila bih ovu malu priču o velikom uspjehu Dine i Mrkoplja riječima Marinka Krmpotića: »… kapa dolje malom Butkoviću, kapa dolje Mrkoplju koji rađa prvake… Već i slijepci vide da su klinci s goranskog područja iznimno nadareni za ovaj sport. Osigurajte im puno bolje uvjete pa će se ne samo uz Mrkopalj, već i uz pojam Hrvatska – bar kad je o biatlonu riječ – moći stavljati 'pojašnjenje' – Dom prvaka.«
ČLAN GSS-a, DVD-a I »SUNGERSKOG LUGA«
Nekolicina znade da je Dino, uz to što je vrhunski sportaš, i član Gorske službe spašavanja. Nakon što odradi još zimski tečaj, steći će pravo na polaganje završnog ispita i postati certificirani spasilac. Dino kaže da je pomaganje ugroženima njegova dužnost i želja a nerijetko se treninzi nadopunjuju akcijama GSS-a. Isto tako vrlo je vrijedan član Vatrogasnog društva i poznatih tamburaša iz Sungera, TO »Sungerski lug«.
