Srebrna medalja »iskovana« gotovo u nemogućim uvjetima
Radili smo sami, često bez ikakve pomoći i uz puno improvizacije. No, vjerovali smo u uspjeh, kaže Dragan Naglić
Srebrna medalja koju je na Svjetskom juniorskom prvenstvu biatlonaca održanom u austrijskom Obertilliachu osvojio Dino Butković svoj iznimni sjaj, slobodno možemo reći zlatni, ima u činjenici da je u potpunosti rezultat rada domaćih ljudi. Naime, uz sungerskog dvadesetogodišnjaka Dinu Butkovića »iskovali« su je njegov trener Dragan Naglić i prateći tim servisera i pomoćnih trenera kojeg su činili Albert Kontak, Pavle Kruljac, Dean Brajdić i Ferdo Petrović. Ovoj ekipi, ističe glavni trenerski tvorac ovog uspjeha Dragan Naglić, treba pridodati i bugarskog trenera Georgi Fortunova koji je s Dinom Butkovićem radio prošle godine, a i ove je nizom savjeta pripomogao.
Medalja ima tri dijela
– Zbog toga volim reći kako ova medalja ima tri dijela. Jedan je, onaj najvažniji, osvojio Dino, a za ostala dva zaslužni smo mi koji smo bili s njim u Obertilliachu te Georgi Fortunov. No, moram reći i to da je odličan nastup u Austriji bio samo vrhunac gotovo jednogodišnjeg rada i treniranja. Medalja je osvojena pod Alpama, ali je iskovana na bezbrojnim treninzima u najrazličitijim dijelovima Gorskog kotara. Rijetko tko bi radio u uvjetima u kojima smo mi radili. Treninzi nisu, kako to mnogi misle, samo trčkaranje i skupljanje snage. Da bi se došlo do kondicije potrebne za napore pri utrkama s najboljima potrebno je detaljno isplanirati svaki trening, dobro procijeniti što i kada raditi te, iznad svega, imati jasan cilj ispred sebe i tempirati formu za pojedino natjecanje. Sve smo to mi učinili, ali i znatno težim uvjetima no što ih je, primjerice, nekoliko godina ranije imao Jakov Fak koji je radio sa slovenskom reprezentacijom. Mi smo radili sami često bez ikakve pomoći i uz puno improvizacije. No, vjerovali smo u uspjeh. Plan nam je bio da Dino bude u prvih 15-20, a osobno sam vjerovao u medalju, čak i zlatnu. Dvije-tri noći prije utrke sanjao sam da je Dino pucao bez greške i osvojio zlato.., zamalo se san ostvario. Svi koji ste sudjelovali u osvajanju medalje napominjete kako se stanje mora popraviti, kako uvjeti moraju biti bolji. Na što točno mislite?
– Prije svega jasno je, nakon medalja Jakova Faka i ove medalje Dine Butkovića, da su Gorani nadareni za ovaj sport i da očigledno imamo potencijal za najveće svjetske rezultate. No, Fak je medalje osvajao uz logistiku slovenske reprezentacije, a mi smo ovu medalju osvojili samo zahvaljujući tome što smo bili luđački uporni i radili protiv svih pravila i zakona. Nitko drugi, siguran sam, ne bi u ovakvim uvjetima toliko radio. Mi jesmo i dokazali smo da možemo biti u svjetskom vrhu. Ono što je dalje bitno je logistika, odnosno organizacija tima koji nastupa na natjecanjima. Mi moramo ići putem kojim idu najjače biatlonske reprezentacije, a to znači imati vrhunsku prateću ekipu koja će natjecatelja staviti u takvu poziciju da on samo dođe na stazu i ni o čemu ne razmišlja osim o tome kako što brže istrčati stazu i što točnije gađati. Taj je tim izuzetno bitan i mi smo ga u Obertilliachu imali dokazavši kako isključivo s domaćim ljudima i domaćim snagama možemo biti među najboljima u svijetu. Njih sada treba zadržati, motivirati i omogućiti im da i dalje rade s našim najboljim natjecateljima. Jer mi smo, ističem, sa minimalnim uvjetima odradili fantastičan rezultat i dokazali da možemo doći do medalje. Svoj smo posao odradili maksimalno i nadam se da će sada to biti vrednovano baš kako i treba. Uz logistiku brojni stručnjaci često spominju i što kvalitetniju opremu bez koje nema uspjeha. Koliko je to točno?
– Toliko da mi možemo imati najtalentiranijeg biatlonca na svijetu, ali ako on nema najbolje moguće skije, onda će ga bez imalo problema na stazi preteći dečko iz neke druge reprezentacije koji nije tako veliki talent, ali ima najbolje moguće skije. Dakle, oprema je iznimno bitna i tu ćemo morati učiniti iskorak jer još kaskamo za najvećima.
Uložiti u Drgomalj
A dovršetak Hrvatskog biatlonskog centra Zagmajna? Nije li i to bitno?
– Svakako. Ali ne i najbitnije. Pa mi smo i do ovog rezultata došli uz Zagmajnu takva kakva je. Stanje sa biatlonskim stazama u Hrvatskoj je takvo da mi na rolban stazi u vojarni Drgomalj imamo skoro idealne uvjete. Da bi zaista bili idealni tu bi stazu trebalo produžiti samo 300 metara. Nažalost, razumijevanja za to ulaganje, koje ne da bi možda jednom donijelo neku novu medalju, već bi na pripreme u Delnice dovelo i ponajbolje svjetske biatlonske reprezentacije, još nema. Tu bi se, uz mala ulaganja, moglo učiniti puno. Što je dalje bitno kad je riječ o sportskoj karijeri Dine Butkovića?
– Sada treba biti pažljiv i s očekivanjima i ne mu stavljati preveliki teret na leđa, pogotovo ne u seniorskoj konkurenciji. Dino je mlad, izuzetno nadaren, hrabar i psihički jak i sve što mu treba je omogućiti što kvalitetnije uvjete, podići ekipu koja ga organizacijski prati na još višu razinu i ako se sve to ostvari sigurno će biti još uspjeha. Prvi sljedeći zadatak je napraviti rezultat koji će značiti kvalifikacije za utrke Svjetskog kupa sljedeće godine što je jako, jako bitno jer se u nastupima tih utrka biatlonac najbolje razvija.
POČEO SA SKIJAŠKIM TRČANJEM
Dragan Naglić bavio se u mladosti skijaškim trčanjem, a od drugog dijela devedesetih okreće se i trenerskim aktivnostima, najprije u skijaško trkačkom klubu »Goranin« iz Delnica. No, taj posao ubrzo prestaje raditi, a aktivira se iznova 2004. godine i to u biatlonu za što je najzaslužniji današnji predsjednik Hrvatskog biatlonskog saveza Nikola Županić koji ga je pozvao u trenerski sastav biatlonske reprezentacije Hrvatske. Danas se vidi koliko je to bila dobra odluka.
DINOV TALENT DOŠAO DO IZRAŽAJA U RENAUNU
– S Dinom sam počeo raditi prije nepunih pet godina, a da je veliki talent prvi mi je put postalo jasno na jednoj IBU utrci u Renaunu kad je njegov zaostatak za najboljima, iako je bio mlađi od njih, bio malen. Kasnije se taj njegov talent iskazao i pri zajedničkom treningu s reprezentacijom Slovenije pred tri godine i sve je ukazivalo da imamo novog potencijalnog vrlo kvalitetnog biatlonca. Nažalost, u cijelu su se priču upleli zdravstveni problemi – pretprošle godine nakon dobrih priprema od nastupa nas je spriječila mononukleoza, a prošle godine se isto dogodilo zbog vodenih kozica. Zato sam pred ovu sezonu, kad smo pripreme privodili kraju, samo molio Boga da bude zdrav jer će onda sve biti moguće. Tako je i bilo«, kaže Naglić.
