01. veljače 2013.

NOVA MRKOPALJSKA SENZACIJA JUNIORSKO SP U BIATLONU

Kapa dolje Dinu Butkoviću, kapa dolje Mrkoplju koji rađa prvake. I poruka HOO-u i ostalima: Dajte dovršite taj takozvani Hrvatski biatlonski centar Zagmajna 

MRKOPALJ  - Kad bi se u Hrvatsku prenio lijepi običaj manjih američkih naselja, kojima na tabli s nazivom mjesta uz ime piše i neka kratka prepoznatljiva odrednica tog naselja, onda bi ispred goranskog mjestašca Mrkopalj na tabli uz ime mjesta svakako trebalo pisati i – Dom prvaka. Naime, Mrkopalj, koji se s pravom naziva kolijevkom hrvatskog skijanja, početkom 21. stoljeća hrvatskom je sportu dao neizbrisiv pečat uspješnosti u biatlonu, sportu čije karakteristike do pred nekoliko godina nisu bile baš poznate ni boljim pratiteljima sportskih zbivanja, a ukupan broj sportaša koji su nešto pokušavali učiniti »trčeći na skijama s puškom« mogao se nabrojiti na prste dviju ruku. 

   A onda je, poput groma iz vedra neba, stigla medalja sa Svjetskog prvenstva u Koreji, te olimpijsko odličje iz Kanade. Autor oba uspjeha bio je mladi mrkopaljski biatlonac Jakov Fak čija je očigledna nadarenost toliko nadilazila okvire hrvatskih uvjeta da je, opredijelivši se za život sportaša, promijenio zastavu i danas se natječe za slovensku reprezentaciju koja ga je objeručke prihvatila iz jednostavnog razloga što je riječ o trenutačno jednom od ponajboljih svjetskih biatlonaca koji će, s obzirom na svoju mladost, trajati još dugo, dugo. Iako danas medalje osvaja za »deželu«, Fak u povijest hrvatskog sporta ostaje upisan kao prvi osvajač olimpijskih i medalja sa svjetskih prvenstava u biatlonu, a da će tih odličja za Hrvatsku biti još, malo je tko vjerovao nakon njegova odlaska pod Alpe. 
  

Senzacija

I onda u srijedu opet senzacija »a la Mrkopalj«. Dino Butković (dvadeset mu je godina i pet mjeseci) zadnju je utrku za Svjetskom juniorskom prvenstvu biatlonaca u austrijskom Obertilliachu trčao tako da mu je na kraju potpuno zasluženo pripala srebrna medalja! Novi Fak? Ne. Novi Mrkopaljac? E, to da. Jer, više to nije slučaj i više se ne može govoriti kako je uspjeh Faka bio pojnajprije rezultat njegove iznimne nadarenosti, rada s iskusnim inozemnim trenerima i činjenice da je trenirao s jakom slovenskom reprezentacijom koja itekako brine o što boljim uvjetima za svakog svog natjecatelja. 

   Jer, Butković ništa od toga nije imao. Umjesto savršenih uvjeta na slovenskoj Pokljuki, Dino se »lomio« po vrletima nedovršenog Hrvatskog biatlonskog centra Zagmajna, umjesto prateće ekipe s velikim izborom skija i trenerom čiji kurikulum sadrži i medalje s velikih svjetskih natjecanja, Butković je radio s mladim hrvatskim trenerom Draganom Naglićem, vjerojatno pazeći da baš jako ne ošteti nekoliko pari skija i »štedi municiju« pri pucanju. No, usprkos svemu dečko koji je već sada novi mrkopaljski ponos ostvario je u juniorskoj konkurenciji rezultat kakav Fak u tom uzrastu nije dosegao! 
  

Skandinavci

I što dalje? Prije svega, kapa dolje malom Butkoviću, kapa dolje Mrkoplju koji rađa prvake. A pod dva, poruka Hrvatskom olimpijskom odboru i ostalim institucijama koje brinu o hrvatskom sportu. Dajte više dovršite taj za sada samo takozvani Hrvatski biatlonski centar Zagmajna. Već i slijepci vide da su klinci s goranskog područja iznimno nadareni za ovaj sport. Osigurajte im puno bolje uvjete pa će se ne samo uz Mrkopalj, već i uz pojam Hrvatska – bar kad je o biatlonu riječ – moći stavljati »pojašnjenje« – Dom prvaka. Ma koliko to bilo neshvatljivo Skandinavcima gdje, primjerice, u jednom jedinom neboderu u središtu Osla. Stockholma ili Helsinkija, vjerojatno stanuje veći broj biatlonaca no što ih ima u cijeloj Hrvatskoj.

(M.K.)