SPALJENA ZEMLJA SUHA TRAVA NA PAŠNJACIMA UGROŽAVA PROIZVODNJU MLIJEKA I ZALIHE SIJENA
Suša dotukla goranske stočare
Najugroženiji su stočari s većim brojem grla. Kažu ovo je elementarna nepogoda i neće se izvući bez pomoći. Zbog nekvalitetne trave, krave daju malo mlijeka, a sijena za zimu biti će dvostruko manje
BEGOVO RAZDOLJE » Dugo i predugo sušno razdoblje sve više uzima danak i kod rijetkih goranskih stočara, pogotovo onih koji, za goranske prilike, raspolažu većim brojem grla stoke. Štoviše, stanje je dramatično, uvjeravaju nas stočari – suho proljeće i još suše ljeto doveli su do toga da na pašnjacima ima znatno manje trave no ranjih godina, a i to što se nađe izuzetno je slabe kvalitete. To pak dovodi do toga da je ispaša slaba pa su i količine mlijeka koje krave daju bitno pale, tim više što po ovim jakim vrućinama stoka i ne želi previše iz štale, a i kad izađe – traži prvi hlad. Tom trenutačno vrlo lošem stanju s ispašom treba pridodati i sve veće poteškoće s košnjom jer je sve što se pokosi i spremi ne samo vrlo slabe kvalitete, već će – jasno je – biti nedovoljno za predstojeću zimu.
Snijeg pa vrućine
I dok se mali stočari još nekako i snalaze, puno je teže stanje kod onih čija stada broje više od 20-30 grla i kod kojih već sada vlada veliki strah pred bliskom budućnošću, točnije pred tim kako preživjeti predstojeću zimu. Konkretnije pojedinosti saznali smo kod obitelji Francisković, najvećih goranskih proizvođača mlijeka čija štala trenutačno broji šezdeset krava i 17 junica. No, koliko će ta lijepa brojka još trajati teško je reći, govori nam Zvonimir Francisković i pojašnjava:
»Pašnjaci i livade za košnju u jako su teškom stanju zbog ovogodišnjih vremenskih prilika. Prvi udar bio je snijeg koji je u svibnju pao u dva navrata, a zavšni udar su ove žestoke i dugotrajne vrućine. Zbog svega toga trave je jako malo, a uz to je slabe kvalitete i za ispašu i za košnju. Primjerice, na pašnjaku na kojem smo prošle godine pokosili sijena za 50 bala, sada ih je samo 14! U dosadašnjem dijelu ljeta pokosili smo 50 posto više površine no prošle godine, ali smo prikupili 60 posto manje no prošle godine! Gledano ukupno mi još nemamo ni pola od onog što nam je potrebno za prezimiti, a teško da ćemo do kraja sezone košnje uopće doći do za zimu potrebnih 650 bala. Ako dođemo do 300 – bit će dobro«, rekao je Francisković, a njegov sin Bojan, koji je pred tri-četri godine sa suprugom Biljanom preuzeo obiteljski posao s puno entuizijazma, potvrđuje da je sada razočaran i ogorčen:
Elementarna nepogoda
»Nažalost, moram priznati da sam zažalio što sam se počeo baviti ovim poslom. Mogao sam u dva navrata dobiti posao u državnim poduzećima, ali sam iz ljubavi prema svom zavičaju i želji da nastavim obiteljsku tradiciju krenuo u nastavak posla svojih roditelja. Sad je stanje takvo da nam je budućnost potpuno neizvjesna i ukoliko ne dobijemo pomoć za nabavu sijena potrebnog za preživljavanje zime, morat ćemo odustati od ovog posla. Jednostavno, ovo je stanje elementarne nepogode jer je trave na najvećem dijelu mjesta čak i za 50 posto manje no prošle godine i koliko god mi radili, ne možemo prikupiti dovoljno ni za pola potrebnog. A radimo i više no prošle godine što znači da su troškovi veći«, govori Bojan, dodajući da sami nemaju dovoljno novaca za kupnju sijena za zimsku prehranu što znači da bez tuđe pomoći, bilo da je riječ o državi, županiji ili općini, neće biti moguć opstanak.
Da nevolja nikad ne dolazi sama Franciskovići su se uvjerili ovog proljeća kad su, uz sve muke sa sušom, problem počele predstavljati i – divlje svinje! Naime, u potrazi za hranom krda ovih divljih životinja sve češće izlaze iz šume i prehraniti se nastoje na livadama i pašnjacima, pri čemu duboko ruju zemlju ostavljajući taman toliko ranjene površine pašnjaka i livada da ih je ove sezone nemoguće koristiti za ispašu ili košnju. Točnije, ako se što i pokosi to je puno busenja, zemlje i kamenja te često neupotrebjivo...
Država traži, a ne daje
»Ono što nije učinila suša, dovršit će divlje svinje ili neke druge životinje. Razgovarali smo s nadležnima iz »Hrvatskih šuma« i tamo nam je savjetovano da – ogradimo selo! Ne znam da li se tome savjetu smijati ili zaplakati. Ne mogu shvatiti kako to uopće može biti ozbiljan odgovor i kako netko tko predstavlja državu može tako reagirati. A istodobno ista ta država ne ispunjava svoje obveze pa, primjerice, još nam nije isplaćena prošle godine učinjena šteta od strane medvjeda za dvije ubijene krave, a nisu nam isplaćeni ni obećani poticaji! S jedne strane država uporno traži poštivanje svih obveza, a kad je riječ o njihovim obvezama, onda to nije važno«, ogorčeno primjećuje Bojan Francisković, jedan od rijetkih mladih stočara u Gorskom kotaru.
Mlijeka manje za 50 posto
Marica Francisković dodaje kako je zbog svih navedenih poteškoća proizvodnja mlijeka smanjena za velikih – 50 posto! »Treba sjesti za stol mljekara, PIK, Županija, općina i mi te pokušati naći rješenje. Taj sastanak treba što hitnije dogovoriti jer je stanje neodrživo, rekla bih najteže do sada od kada se bavimo ovim poslom. Ukoliko ne dođe do financijske potpore za nabavu potrebnih količina sijena, strah me je da će doći do najgoreg«, ističe Marica Francisković.
